Jer moramo..

Ne može čovjek da živi u prošlosti sadašnjosti i budučnosti u isti čas. Prošlost je rana koja ostaje u duši, tišti je i uvijek ostaje na srcu koliko god vremena da prođe. Nije krevet na kome trebamo ostati do Časa Istine i kraja puta kao konačnom odredištu. Živjeti danas, ovaj tren je život spremno idući…

Nastavi čitanje →