Jer moramo..

Ne može čovjek da živi u prošlosti sadašnjosti i budučnosti u isti čas.
Prošlost je rana koja ostaje u duši, tišti je i uvijek ostaje na srcu koliko god vremena da prođe.
Nije krevet na kome trebamo ostati do Časa Istine i kraja puta kao konačnom odredištu.
Živjeti danas, ovaj tren je život spremno idući prema budučnosti koja dolazi.

2 komentara

Komentariši